Korištenje razumne strukture staklenika od polikarbonatnih ploča može smanjiti gubitke topline. Iz bilansa toplinske energije staklenika od polikarbonatnih ploča može se vidjeti da se za očuvanje drugačijeg okruženja u stakleniku izvana morate osloniti na potpunu strukturu ograđenog prostora kako biste uštedjeli prostor staklenika. Izolirajte ga od vanjskog okruženja i spriječite izmjenu topline iznutra i izvana. Ovu funkciju ostvaruje struktura staklenika od polikarbonatnih ploča. Stoga razlika u strukturi staklenika igra odlučujuću ulogu u očuvanju topline i rasipanju topline u stakleniku.
Izbor pokrivnog materijala koji propušta svjetlost: Pokrivni materijal koji propušta svjetlost najvažniji je dio staklenika i zauzima najveći dio izolacijske površine. Protok i razmjena energije (svjetlosti, topline) i tvari (vode, plina, gnojiva itd.) Između unutarnje i vanjske strane staklenika ovise o performansama materijala za pokrivanje koji propušta svjetlost. Uzimajući u obzir vijek trajanja, mehanička svojstva i ekonomičnost materijala za pokrivanje, glavnu pažnju treba uzeti u obzir njegovu propusnost svjetlosti i performanse očuvanja topline.
Iz perspektive uštede energije, što su bolje performanse toplinske izolacije pokrivnog materijala, to je veći njegov potencijal uštede energije; što su bolje performanse prenosa svetlosti, veća je efikasnost korišćenja prirodnog svetla. Materijali za oblaganje podijeljeni su u četiri kategorije: fleksibilni film, tvrdi film, staklo i tvrda plastična ploča.
Performanse prijenosa svjetlosti prva dva materijala su vrlo dobre, ali performanse toplinske izolacije su loše. Staklene i krute plastične ploče imaju bolje performanse toplinske izolacije, posebno krute plastične ploče predstavljene polikarbonatnim pločama (PC sunčane ploče) imaju najbolje performanse toplinske izolacije. Međutim, treba napomenuti da često postoje kontradikcije između performansi prolaska svjetlosti i toplinske izolacije pokrivnog materijala. Često je to materijal s dobrim performansama prijenosa svjetlosti, ali lošim performansama toplinske izolacije. Stoga je teže odabrati materijal s propusnošću svjetlosti i visokom toplinskom izolacijom.
Osim toga, zimi u hladnim regijama performanse jednoslojnog pokrivnog materijala teško zadovoljavaju zahtjeve za uštedu energije, a jednoslojni i višeslojni pokrivni materijali često mogu postići idealno očuvanje topline i učinke uštede energije . Na primjer, višeslojna PC solarna ploča proizvedena povećanjem broja zračnih slojeva unutar materijala kućišta uvelike poboljšava performanse toplinske izolacije. S povećanjem broja slojeva najčešće korištenih materijala za pokrivanje, mijenjaju se performanse toplinske izolacije. Očigledno, iako je višeslojni pokrivni materijal dobar za očuvanje topline, on također smanjuje količinu topline dobivene od sunca zbog slabog propuštanja svjetlosti. Stoga je preduvjet za upotrebu višeslojnih materijala za očuvanje topline zadovoljavanje dovoljne propusnosti svjetlosti. Može se vidjeti da ova metoda uštede energije nije izvediva svugdje i u svakom trenutku. Različiti pokrivni materijali imaju različita svojstva toplinske izolacije. U slučaju određenog pokrivnog materijala, iako promjena oblika strukture kostura ne može poboljšati performanse toplinske izolacije, može poboljšati performanse prijenosa svjetlosti. Na primjer, upotreba velikih blokova materijala koji propuštaju svjetlost i usvajanje manje stupova i malih stupova može povećati ukupnu toplinu koja ulazi u staklenik i poboljšati učinak uštede energije.
Za obične solarne staklenike u hladnim regijama, ako je sjeverni zid samo nosiv i ne zahtijeva prijenos svjetlosti, upotreba strukture sjevernog zida s visokim toplinskim otporom često može značajno poboljšati performanse toplinske izolacije staklenika sa solarnim panelima i postići dobre rezultate efekti uštede energije. Na primjer, noćna temperatura u stakleniku sa heterogenim kompozitnim zidom je oko 3 ° C viša od noćne u stakleniku sa zidom od jednog materijala. Konačni način za poboljšanje performansi pokrivnih materijala je razvoj i razvoj novih materijala.
Trenutno postoje materijali za prilagođavanje svjetlosnog okruženja i materijali za prilagođavanje temperaturnog okruženja koji se mogu razviti. Prvi uključuje pokrivne materijale za pretvaranje svjetlosti i fotokromne pokrivne materijale; ovo posljednje uključuje infracrvene upijajuće materijale (koji se koriste za suzbijanje visokih temperatura ljeti) i infracrveno reflektujuće (koristi se za zagrijavanje zimi) pokrivnih materijala i termokromnih polimernih materijala.
